Debitantski igrani film Zvonimira Berkovića (Ljubavna pisma s predumišljajem), "Rondo" (1966), gotovo svi kritičari i danas ubrajaju u vrh hrvatske kinematografije. Virtuozno režirana drama predstavila je Berkovića kao vrsnog profilatora likova, sjajnoga stilista i redatelja s istančanim smislom za filmsku uporabu klasične glazbe (ovoga puta W. A. Mozarta). "Rondo" je nagrađen na Pulskom filmskom festivalu Srebrnom arenom dok je njegov autor osvojio Zlatnu arenu za scenario.

Umjetnički dizajner (Relja Bašić) živi u sretnom braku sa suprugom (Milena Dravić) u potkrovlju jedne zagrebačke zgrade. Jednoga dana, promatrajući u parku dokone šahiste, umjetnik upozna suca (Stevo Žigon), isto tako pasioniranog kibica. Dvojica muškaraca ubrzo postaju prijatelji i sudac počinje redovito nedjeljom posjećivati umjetnika i igrati s njim šah. Tijekom tih druženja između njega i umjetnikove žene, nezadovoljne činjenicom da njezin suprug još uvijek nije spreman imati dijete, rađa se ljubav...