Dobar, loš, zao je italijanski epski špageti-vestern Sergia Leonea iz 1966. s Clintom Eastwoodom, Lee Van Cleefom i Elijem Wallachom u glavnim ulogama.To je treći film iz "dolarske trilogije", koju još čine filmovi Za šaku dolara (1964.) i Za dolar više (1965.). Film govori o trojici revolveraša koji tragaju za zakopanim zlatom vojske Konfederacije u haosu obračuna, vešanja, Građanskog rata i zatvoreničkog logora.


Pustoš usred Divljeg zapada. Joe (C. Eastwood) uhvati meksičkog bandita begunca Tuca (E. Wallach) i predaje ga mesnim vlastima. No, to je samo varka, jer Joe spasi Tuca neposredno pre izvršenja smrtne kazne vešanjem. Dvojica odmetnika podele nagradu, i odluče sve to ponoviti. Nakon sedeće uspešne prevare Joe napusti Tuca i ostavi ga u preriji.
Tuco se zaklinje na osvetu, pa prvom prilikom uhvati Joea i protera ga u pustinju. Tamo nalete na umirujućeg Billa Carsona (A. Castle) koji Tucu otkrije tajnu neprocjenjivog blaga skrivenog na groblju. Za tim blagom traga i okrutni Sentenza (L. Van Cleef)...

Realizovavši 1964. i 1965. prva dva dela svoje "dolarske trilogije" "Za šaku dolara" i "Za dolar više", Sergio Leone odlučio je završiti projekt spektakularnim trećim delom naslovljenim "Dobar, loš, zao". Film je snimljen 1966. godine, a baš kao i za prva dva filma Leone je izabrao lokacije u Španiji, i ponovo angažovao svog omiljenog glumca Clinta Eastwooda.

Završni dio trilogije s punim pravom je ocenjen kao remek-delo i uz Leoneovu sagu "Bilo jednom na Divljem zapadu", istog žanrovskog predznaka, najboljim predstavnikom špageti-vesterna. Trosatni film (na pojedinim je tržištima prikazana skraćena verzija) je arhetipski predstavnik žanra i na najbolji način odražava Leoneov osećaj za napetost, likove i produkcijski dizajn. Naslov mu potiče od parafraziranja tri tipična lika iz priča s Divljeg zapada, premda je sam Leone tvrdio da podela na dobro i loše u vesternima nema pokrića, jer je na stvarnom Divljem zapadu sve zavisilo od sreće.

Bilo kako bilo, njegovi su (anti)junaci u ovom filmu dvojica partnera koji nakon međusobnog sukoba iznenada dobiju priliku da se obogate tražeći nestalo blago, ali će ih u tome omesti daleko najgori protagonist potrage za zlatom - onaj Zli.
Priča tako ujedinjuje sve poznate elemente klasičnih vesterna. Međutim, oni su ovde poslagani na vrlo moderan način, pa film pršti cinizmom, stilizovanim nasiljem i gotovo stripovskom karakterizacijom koja u zadanim okvirima daje sjajan rezultat.
Posebne vrednosti Leoneovog filma su i brilijantna fotografija snimatelja Tonina Delli Collija, atraktivne masovne scene s vojskom Unije, poigravanje sa zvukom i dijalozima (prvih se desetak minuta u filmu ne čuje ni reč), te evergreenska muzika rediteljevog dugogodišnjeg saradnika Ennija Morriconea čija je tema "oponašanja javljanja kojota" postala veliki hit širom sveta.

Film je snimljen u posebnoj tehnici techniscope, dok filmom dominira ozračje fatalizma koje kulminira u izvrsnoj završnici.
Uz "dobrog" C. Eastwooda koji je itekako profitirao od saradnje s Leoneom, a što se najbolje vidi u glumčevim kasnijim rediteljskim projektima, u filmu glume i E. Wallach (Baby Doll) kao bandit Tuco, i harizmatični L. Van Cleef (Mortimer u Leoneovom "Za dolar više") kao Sentenza.