Tko pjeva zlo ne misli je jedan od najgledanijih hrvatskih filmova u istoriji podnaslovljen kao "ljubavna komedija s pevanjem", a strukturiran u obliku kolažnog dnevnika.
Film odlikuje funkcionalistički vizualni dizajn te autentičnost preciznih kostimografskih (Ljubica Wagner)
i scenografskih (Željko Senečić) rekonstrukcija. Snimljen je prema antologijskoj prozi Iz dnevnika maloga Perice zagrebačkog pesnika i pripovedača Vjekoslava Majera.
Glavnina zbivanja odvija se u gornjogradskom stanu porodice Šafranek, u njihovu dvorištu, Samoboru, Maksimiru, savskom kupalištu. Film ima izrazito bogato razrađene likove s romantičarskim elementima, čiji je emocionalni život predstavljen i nizom popularnih ljubavnih šlagera.
Krešo Golik je za ovaj film nagrađen Bronzanom arenom za režiju u Puli 1971., a film je u izboru Društva hrvatskih kritičara proglašen najboljim hrvatskim filmom svih vremena.
#1 
