Film noir (doslovno "crni film" na francuskom) naziv je za
kriminalističke holIvudske crno-bele filmove iz 1940-ih i 1950-ih.
Naziv je nastao zbog preteranog korišcenja, odnosno nedostatka,
filmskog osvetljenja, čime se postizao mračniji, pesimističniji ugođaj.
Naziv se upotrebljava i za novije filmove, koji imaju ugođaj i radnju
karakterističnu za film noir.
Film noir je obično snimljen u gradu, po noći,
a odvija se najčešće u noćnim klubovima, barovima,
kockarnicama i jeftinim hotelima.
Scene u filmu imaju mnogo sjena, koje su ponekad
toliko prenaglašene i stilizirane da izgledaju gotovo stripovski.
Likovi u film noiru su većinom motivirani pohlepom, ljubomorom ili osvetom.
Glavni je lik uglavnom privatni detektiv ili policajac, koji istražuje zločine
kao što su ubojstva, pljačke, kocka, prostitucija...
Karakteristika glavnog lika je da i on "loš", često ga razdire grižnja savjesti,
a nekim svojim radnjama (prijetnje, laži) se ne razlikuje od kriminalaca koje progoni.
Karakteristična je i pojava "fatalne žene", femme fatale,
koja je ponekad ključan motivator glavnog lika.
Često film prati i naracija glavnog lika, koja doprinosi mračnoj
i depresivnoj atmosferi, jer je puna cinizma, hladna ili depresivna.
Ovime autor film noira kod gledatelja stvara osjećaj nelagode,
jer se gledatelj nesvjesno identificira s glavnim likom i preispituje
njegove motive, osjećaje i radnje.
Film noir je uvelike sličan klasičnim tragedijama,
stoga što se glavni junaci često nalaze pred nemogućim izborima
(biraju "od dva zla manje") i njihove odluke vode neželjenom, tragičnom kraju.
Najveći utjecaj na autore klasičnog film noira imali
su pisci kriminalističkih romana Dashiell Hammett,
James M. Cain i Raymond Chandler.
Danas se film noirom smatraju svi filmovi koji zadržavaju
osnovne značajke tog podžanra.
Novi film noir se naziva neo-noir ili post-noir.
Znanstvenofantastični film noir se naziva sci-fi-noir, tech-noir i cyberpunk."
http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_film_noir