Film Vlak u snijegu, kao i roman Mate Lovraka prema kojem je nastao, još je uvijek jednako popularan danas kao i 1976 kada je snimljen.

Učenike jedne seoske škole učitelj povede vozom na izlet u grad. Međutim, učitelj se u gradu razboli i ostaje u bolnici, a deca se moraju sama vratiti. Na povratku ih zatekne zimsko nevrijeme i voz stane pred snežnim nanosom. Zahvaljujući pomoći dece, železničari oslobađaju voz...

Autor: Štefan Brajković/Zvono

Ako planirate jednodnevne izlete, zanimljiva lokacija je i mjesto Veliki Grđevac, nedaleko od Bjelovara uz cestu prema Daruvaru, koje je i rodno selo poznatog hrvatskog pisca za djecu Mate Lovraka. Jedna od lokacija koju tamo možete razgledati je "Centar Mate Lovraka".
Lovrakov centar smješten je uz cestu Veliki Grđevac – Grubišno Polje, pokraj sportskog ribnjaka Športsko-ribolovnog društva "Grđevica". U Centru se nalazi vodenica iz romana i filma "Družba Pere Kvržice" te kompozicija povijesnog vlaka iz romana i filma "Vlak u snijegu". Mlin se nalazi na istom mjestu i identičan je onome kakav su u romanu i filmu obnavljali Pero i družina. Uz mlin su dječje igralište, šetnica uz vodotok s klupama i etnografski sadržaji. Sastavni dio Lovrakovog centra je i "Staza prijatelja prirode" koja vodi kroz šumuU nastavku teksta bavit ću se samo Vlakom u snijegu. No, ne romanom, koji je dio standardne lektire za treće razrede osnovne škole, već filmom. Iako je i film popularan i poznat danas kao i 1976. godine kada je snimljen, te se o njemu skoro sve zna, postoje neke činjenice koje nisu sasvim poznate ili su zaboravljene. Pa eto, da vas podsjetim ili po prvi put informiram.

GLAVNE SCENE SNIMLJENE U GRGINCU I TOMAŠU
U Zoološkom vrtu u Zagrebu, zimi 1973. godine, snimljeni su prvi kadrovi filma "Vlak u snijegu". No, glavne scene su snimljene na željezničkoj pruzi Bjelovar – Kloštar Podravski u selu Grgincu, te u selu Tomašu nedaleko Bjelovara. Na pruzi u Grgincu snimljena je i glavna scena u kojoj vlak dolazi u zapuh snijega koji ga zaustavlja, a zapuh na kraju probijaju složne male dječje ruke. Po toj istoj pruzi danas vozi vlak ove nazvan "Mato Lovrak". U Tomašu su snimljene scene u središtu sela i u osnovnoj školi koja je tada bila područna škola Osnovne škole "Milan Bakić-Baja", a danas je to područna škola "II. osnovne škole" u Bjelovaru. Osim na ti lokacijama film je sniman i u Zagrebu na željezničkom Glavnom kolodvoru, Dolcu, uspinjači, Hrvatskom narodnom kazalištu i Tiskari, te na željezničkoj stanici stanici u Rovišću. Režirao ga je Mate Relja, koji je ujedno modificirajući roman i napisao scenarij.



"MOJI MI NISU VJEROVALI"
Gordana Subotičanec koja je u filmu glumila Dragu, glavni ženski lik, prisjeća se kako je sve počelo tih dana. "Jednog dana došli su u naš razred da bi odabrali neku od nas djevojčica za ulogu Drage", priča Gordana koja je u to vrijeme pohađala treći razred u područnoj školi u Novim Plavnicama Osnovne škole "Dr. Franko Winter" iz Bjelovara. "Glumci za sve uloge su bili već izabrani, osim za ulogu djevojčice Drage. Curica koja je trebala glumiti Dragu morala je imati dugu plavu kosu isprepletenu u kečke i plave oči. Bitna je bila i visina, jer je glavnog lika glumio Slavko Štimac. On je bio dosta niži od ostalih. Zato su htjeli da curica ne bude viša od njega. Budući da je većina curica u to vrijeme imala kratku kosu, kada su došli u naš razred primijetili su da ja odgovaram traženom opisu. Pozvali su me na pokusno snimanje s još pedesetak curica. Pred kamerama sam se snašla bolje od ostalih, te su mi rekli da sam dobila jednu od glavnih uloga u filmu. Kad sam došla doma, moji mi nisu vjerovali. Mislili su da sve izmišljam… da imam bujnu maštu. Stoga sam se morala vratiti u školu i pozvati ljude iz filmske ekipe da dođu kod mene doma, kako bi osobno rekli mojima da ću ja zaista sudjelovati u filmu. Nakon toga dobili smo ugovore koje smo potpisali. Eto, svoj pri ugovor sam potpisala s devet godina."
Snimanje filma je trajalo tri godine i, kako nam kaže Gordana, iako su stalno snimali i gotovo tri godine nisu bili na nastavi, nisu imali nikakvu poštedu od učenja. "Naprotiv", pojasnila je ona,"morali smo između uvježbavanja uloga, koje smo uvježbavali netom prije snimanja, učiti i pripremati se za ispite koje smo redovno polagali kao da smo i pratili nastavu."
Gordana, koja je danas domaćica i majka četvero djece, tih se vremena snimanja prisjeća s velikom radošću: "Nakon 36 godina, kad se vratim unazad, mogu reći da mi je to bilo lijepo iskustvo. Bilo je to druženje koje ću pamtiti cijeli život. Na kraju snimanja filma svi smo se rasplakali! Svi od redatelja do glumaca, jer smo živjeli kao jedna obitelj. Jako lijepo iskustvo, koje se događa jedanput u životu nekog djeteta i to pogotovo u filmu koji je toliko prihvaćen i kod nas i u inozemstvu, koji nije izblijedio nakon svih tih godina".

NAKON PERE OSTAO PERO
Željko Malčić, koji je prije svoje uloge života glumio u nekoliko dječjih igrokaza, također se rado u mislima vratio u vrijeme snimanja "Vlaka u snijegu". "Kao dijete išao sam u područnu školu u Cigleni koja je bila dio Osnovne škole 'Milan Bakić-Baja', tada u peti razred i imao sam 12 godina. Došli su neki stričeki i rekli su da će snimati film prema romanu Mate Lovraka 'Vlak u snijegu'. Birali su djecu za glumce i među ostalima izabrali i mene. Ustvari mene su izabrali zadnjega. Nakon toga dali su nam neki tekst da čitamo… Ne sjećam se točno, ali mislim da je bila pjesmica 'Tri mesara buhu klala'. Nakon što sam pročitao tekst rekli su mi da ću ići u Zagreb na probno snimanje. Na tom snimanju bilo je podosta kandidata, a između njih su odabrali mene za ulogu Pere. Najviše djece glumaca u filmu je bilo iz Ciglene."
Željko je završio srednju policijsku školu i cijeli svoj dosadašnji radni vijek je proveo u policiji. Uloga Pere je Željka obilježila za čitav život. "Od uloge ostao sam Pero i u privatnom životu, tako da me skoro svi, prijatelji, kolege s posla, znanci i poznanici, oslovljavaju s Pero."
Željko je još uvijek u kontaktu s prijateljima sa snimanja i o tome vrlo rado pripovijeda: "Ja sam dijete ovoga kraja, a i djeca koja su glumila u filmu su većinom iz ovoga kraja. S nekima od njih sam išao i u istu školu. Tako da se uvijek rado sretnemo i popričamo te popijemo piće."

Posljednji puta se razred iz filma okupio na 30. godišnjicu završetka snimanja filma, i to baš u Velikom Grđevcu na Lovrakovim danima. Gordana i Željko se nadaju da će se razred, iako ne cijeli jer su neki nažalost i pokojni, okupiti na istom mjestu na 40. godišnjicu završetka snimanja filma.

FILM VIĐEN U 27 ZEMALJA SVIJETA
Snimanje filma je završilo 1976. godine. Jedna od zanimljivosti sa snimanja filma jest i činjenica da gotovo cijelo vrijeme snimanja nije bilo snijega, iako su temperature bile vrlo niske. Budući da je snijeg u romanu i filmu jedan od ključnih elemenata, filmska ekipa je donijela snježni top s Planice kako bi proizveli umjetni snijeg. Tako su mještani Bjelovara, Grginca i okolnih sela imali priliku čuditi se i diviti napravi i umjetnom snijegu koje do tada nisu vidjeli. Bila je to prava atrakcija. No, zadnje godine snimanja je ipak sniježilo, tako da su neke scene snimljene ponovo na pravom snijegu. Film je 1976. godine premijerno prikazan u Bjelovaru. Te iste godine film je prikazan na Šibenskom festivalu, a na festivalu u Puli te godine film je osvojio nagradu publike "Zlatni jelen". To je ujedno i prvi dječji film koji je osvojio nagradu publike u pulskoj Areni. Film je doživio i veliki uspjeh izvan državnih granica – prikazan je u tridesetak zemalja.

Dio opisane povijesti i jedne od najpoznatijih dječjih avantura možete doživjeti i posjetom Lovrakovom centru u Velikom Grđevcu.