Režija: Branko Marjanović
Scenarij: Joža Horvat
Glazba: Ivo Tijardović (tekstovi pjesama - Gustav Krklec)
Montaža: Radojka Ivančević
Scenografija: Zdravko Gmajner
Snimatelj: Nikola Tanhofer
Uloge:
Ljubomir Didić - Ivan Ivanović
August Cilić - Valentin Žugec
Viktor Bek - Pepek
Martin Matošević - šef vatrogasnog društva
Zvonko Tkalec - pak Hrdalo
Joža Šeb - Hijacint Štiglić
Ljubo Dijan - krojač
Milivoj Arhanić - Ivek
Boris Buzančić - predsjednik omladinskog saveza
Ðokica Milaković - poštar
Sadržaj: Partijski funkcionar Ivan Ivanović dolazi u provincijski gradić kako bi privremeno zamijenio odsutnog referenta za kulturu. Fanatično revan u nastojanju da kulturni život reformira na način koji on smatra socijalističkim i za narod najkorisnijim, Ivanović ukida svih pet glazbenih društava koje djeluju u gradiću - obrtnički Crveni kos, umirovljenički Milopoj, obrtničko-radničku Hrvatsku zoru, vatrogasnu Trubu i činovničku Socijalističku zoru. Također, daje nalog da se s gradskog trga ukloni spomenik pokojnom mjesnom skladatelju Ciguliju Miguliju. Takvi Ivanovićevi potezi izazovu odlučan otpor građana, napose omladine...
Zanimljivost: Druga redateljsko-scenaristička suradnja Branka Marjanovića i Jože Horvata (nakon Zastave) rezultirala je prvim i jedinim zabranjenim hrvatskim filmom socijalističkog razdoblja. Žestoku antibirokratsku satiru vodeći partijski kadrovi shvatili su kao antisocijalistički opozicijski pamflet koji afirmira građanstvo (pri čemu je pokušaj uklanjanja spomenika Ciguliju Miguliju protumačen kao aluzija na uklanjanje spomenika banu Jelačiću s tadašnjeg zagrebačkog Trga Republike), te su se posebno okomili na Jožu Horvata, pisca scenarija koji je dotad imao status provjerenog partijskog kadra.
●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●●● Ponekad,nakon razgovora s ljudima,čovjek osjeti potrebu da prijateljski pomiluje psa,osmjehne se majmunu i s puno poštovanja skine šešir pred slonom