Dobar dan svima. 

Broj Jedan, ima te u boji.  

Ispricaj mi nesto o njemu, ja ne znam za njega.

Nakon završene Obrtne škole radi u trogirskom brodogradilištu. Njegov interes za glazbom raste, pa 1972. započinje suradnju s klapom Trogir, uz koju će ostati sve do početka samostalne karijere. Klapski angažman započinje kao prvi tenor, a kasnije se razvija u tenora solista. Kroz klapsko pjevanje surađuje s vrsnim pedagozima i glazbenicima kao što su Ljubo Stipišić, Josip Veršić, Eduard Tudor, Silvije Bombardelli, Nikola Žličar, Duško Tambača, Loris Voltolini, Nikola Buble, Joško Ćaleta i drugi.
Paralelno s pjevanjem u klapi, Coce razvija svoj glazbeni talent u glazbenoj školi "Josip Hatze" u Splitu, na odjelu solo pjevanja kod prof. Branke Ristić. Školu uspješno završava potkraj osamdesetih godina. Godine 1983. primljen je za zborskog tenora u profesionalnom mješovitom zboru HNK-a u Splitu. Ondje sljedećih 5 godina intenzivno i uspješno pjeva cjelovit operni zborski repertoar. Istododobno nastavlja rad u klapi Trogir. U tom je razdoblju Coce često pjevao pojedine tenorske dionice i u HNK u Zagrebu, kao asistent glavnim tenorskim ulogama. Najveće priznanje dolazi prihvaćanjem asistencije u zboru Teatra Comunale iz Firence, gdje u operi Boris Godunov, izvedenoj pod ravnanjem maestra Seiji Ozawe, pjeva u krugu Luciana Pavarottija.

Samostalnu karijeru Vinko Coce započinje 1991. godine, pjevajući zabavnu glazbu. To, nažalost, donosi prekid suradnje s klapom Trogir, koja dijelom i zbog toga prestaje s radom 1995. godine. U Domovinskom ratu nastupa diljem zemlje i inozemstva na raznim skupovima prosvjeda protiv rata i potpore braniteljima te na mnogim humanitarnim koncertima.
Nakon rata, započinje suradnju s Nenom Ninčevićem i Joškom Banovom, što rezultira i prvim estradnim uspjehom; Coce 1993. snima svoj prvi album, Mirno spavaj, ružo moja, koji je donio i nekoliko hitova. Te godine osvaja i Grand Prix na Splitskom festivalu zabavne glazbe s pjesmom "Sićaš li se, Lungomare". Godine 1994. nastupa na Dori s pjesmom "Zlato moje". Uskoro dolazi i nominacija za Porin, za pjesmu "Kora kruha u vinu". Nagradu doista i dobiva, zajedno s Klapom Trogir, i to kao priznanje za rad na polju njegovanja i unaprijeđenja tradicionalnog klapsko-dalmatinskog pjevanja.
Ovi su mu uspjesi osigurali popularnost na nacionalnoj razini.

Interesantno, tako bogat zivot je imao. I zaista divan glas. Volim takve baritonske tenore. On nije bio tako star covek, od cega je umro?

Razne komplikacije od debljine: šećerna bolest,srce...

Bas mi je zao. Tako divan glas je imao... i zao mi je da nisam znala za njega dok je jos bio ziv...

Eto,doznala si sada,pa ponekad možeš poslušati njegove pjesme.

Klapa Maslina:

Bas volim dalmatinske klape... tako mi lezi ta muzika...   Isto kao i ova:

Onda je večeras na repertoaru klapska,dalmatinska muzika  

Da, veoma rado.  Divna pesmica... 

Vrlo su emotivne,sjetne dalmatinske pjesme...

Klapa Kampanel

Joj, kako je ovo lepo... bas mi je leglo kako treba.... 

Haha,tu istu sam pjesmu htio postaviti i ja,ali mi je nešto reklo da ćeš ti to napraviti  

Haha, ti si tako super...   A znas vec da si citamo misli, pa nije nista novo...  

I tako...opet smo telepatski povezani haha.

Haha, bas je to divno... :-)):  Verovatno slicno razmisljamo, pa i slicno odabiramo posto slicno volimo... haha... onda telepatija radi punom parom... 

Očito smo vrlo slični hehe.Neka radi telepatija...

Ova melodija za pesmu o majci je posebno lepa... A glas od Jelavica tako dobro odgovara uz pesmu... 

A ovu je napisao Zdenko Runjic, on je imao jako dobar osecaj za dobru muziku... jel on ziv jos uvek?

Runjić je umro prije nekoliko godina. Podario nam je puno divnih melodija...